oblikom sam kaplja, sadržinom more

Dobrodošli na moj blog

31.08.2007.

by your side

opet se provlačim kroz život, k'o nekad u srednjoškolsko doba, kad bi došla bez lektire.ne mogu ne misliti da nije eto loše u životu, onako klišejski, pokušavajući iscjediti kao i dosad iz  ovih ruševina ono najbolje. i opet pomalo onako sanjarski pokušavati ne stajati u mjestu i gledati snove, kako jedan po jedan, odlaze,  sporo, ali ipak i brzo da ih ne mogu stići odsanjati... ali, snovi su valjda, to što drži čovjeka, i snovi su, valjda jedino po čemu se svi mi i razlikujemo. a ja kao ja oduvijek sanjarim u ovom oblaku sivila koji se steže oko mene. u takvom jednom oblaku sam pronašla tebe i ti si pomalo i nespretno dodao kapi boje u to sivilo i obojio ga svojim, al i mojim snovima. bila sam sretna i mislila sam da se nikad nećemo odreći onoga što smo stvorili, al  se valjda to nešto odreklo nas... ili nije...još uvijek..
danas dok razmišljam o nama, znam koliko mi nedostaje tvoje lice i one oči nakon kratkog sna, pomalo otekle, al meni najljepše.
 i ne mogu da se ne sjetim trenutka kad su moje oči prvi put susrele tvoje i trenutaka kad su  moje oči pogledale dublje, a moje srce je postajalo sve veće i veće, jer je netko u njemu rastao
i ne mogu da se ne sjetim sebe, onako bezrazložno sretne kad bi se probudila uz tebe, jer sam tad samo tad ja bila prava ja, čista i nevina.
sad znam da sam ja bila ona koja se smijala kad si mi pokušavao namjestiti frizuru i kad si komentirao moje modne ispade... to sam bila ja, ona koja se smijala tvojoj bolesnoj želji za hranom... bila sam ja i ona koja je plakala kad bi ti otišao tužan zbog ružnih stvari koje ti se desiše...bila sam ja ona koja je plakala što nije mogla i znala pružiti ti utjehu u tim tužnim situacijama... bila sam ja i ona koja je htjela mijenjati sve za tvojoj jedan osmijeh na klupi u parku onoga dana kad si izgubio nešto tebi najdraže..bila sam ja... i još sam ja ta  koja hoće  da te voli i koja želi  da sluša srce i da ide tamo gdje ono hoće, a ono i danas hoće da ide u jednu usku ulicu u koju si ti vrlo brzo naučio da uđeš s velikim tatinim autom, a ja nikad nisam naučila da uđem i ostanem.
a toliko želim da ostanem...
kažeš mi da ne smijem biti dijete u svim aspektima i ja to znam, al još uvijek gledam onim dječijim pogledom negdje prema istoku čekajući da se pojavi tvoj lik, tvoje oči... da gledam kako ideš prema meni, a ja kao na prvu sastanku pomalo nestrpljivo i stidljivo primim tvoj poljubac i zadrhtim ko da je svaki prvi...
i sad dok ovo pišem i dok suze klize ,a ja ih više ne pokušavam zaustaviti jer trebaju padati i isprati svu ovu bol... al bol ne nestaje, k'o što i ti ne možeš nestati iz mene... nikad...ama baš nikad...
ja ne želim te izgubiti, ne želim, ne mogu dozvoliti da nešto najvrijednije mi isklizne iz ruku...
i opet želim da zapuše neki vjetar i a donese tvoje korake tu pred mene...
i na mogu da se ne sjetim svih noćiju provedenih po raznim klupama, pred pekarama, kafanama, studentskim stanovima, obalama jedne lijepe rijeke... ne mogu da se ne sjetim tvog lica pomalo postiđenog kad si mi rekao da me stvarno voliš i moje dječije reakcije "a joj" i one sreće koja je tad zaigrala u meni i u tom trenutku mi nitko nije bio ravan... bila sam kraljica svijeta, a ti moj kralj...
ja i danas želim biti ta kraljica... i želim da si ti moj kralj...
zar je to toliko teško...
zar ne možemo još jednom pokušati stvoriti bajku u ovom sivili i proći zajedno i ispod duge ako treba..
by your side...

11.08.2007.

ljeto - jesen



još jedna ljetna kiša. ovoga puta iza sebe je ostavila grad u nekom jesenjem raspoloženju. i sama sam u tom nekom melankolično-jesenjem izdanju. hm, jbga možda je do mene, možda je drugima ljeto. ne znam jel sve ovo od umora, neispavanosti, želučanih tegoba, živčanosti i koječega drugog il je pak ipak samo do mene same.. do onog u glavi....a u glavi je nered...
nekako sam sama... po tko zna koji put, nekako sam sama...i opet vojska suza oprži mi obraze i ja sam opet ona ista djevojčica koja plače kad je nitko ne gleda i koja dva puta provjeri jel je netko vido onda kad je pala.
ti me znaš... bez previše riječi... ti me znaš...
zašto onda ne preskočimo jebene sitnice i krenmo jedno prema drugom, bez opterećenja i dokazivanja koliko nam je stalo?!

31.07.2007.

.... besmislice...

dok sam razmišljala o našem susretu shvatila sam koliko si mi falio svih ovih dana. iako se činilo da sam se priviknula da te neću vidjeti do tko zna kad i iako sam život ispunila nekim novim upoznavanjima, besmislenim trošenjem para, opijanjem s strancima, ništa nije dovelo do tog da mi manje fališ.
zavaravanje... opet ničemu nije vodilo...
ništa ne može zamjeniti tebe ni na sekundu...
jebote, uz tebe mi je lijepo i plakati... uz tebe je i lako plakati...
oprosti što sam još jednom ti priredila predstavu uplakane djevojčice koja mrzi VELIKI lazni svijet...
drago mi je da si tu opet...
nadam se da ces biti jos dugo il barem zauvijek :)

v.t.

by your side

16.07.2007.

by your side

i uvijek ostanem bez riječi onda kad bih željela najviše nešto reći. tako je bilo i sada.
pokušavam u glavi sabrati sve one riječi utjehe i pružiti ih Ti, al ne ide...
Ti znaš da je razumijem tvoju tugu...
Ti isto tako znaš da sam ja tužna kad si Ti tužna i da bih sve na svijetu dala da Ti izmamim osmijeh i opet vidim onaj sjaj u tvojim očima.
izvini, dušo što ne uspijevam to ovih dana... izvini...
al nadam se da Ti znaš da sam ja tu... sada i uvijek...
ne znam... to je nekako ovako :

When your on the outside baby and you can't get in
I will show you, your so much better than you know
When your lost, when your alone and you can't get back again
I will find you darling I'll bring you home
If you want to cry
I am here to dry your eyes
and in no time you'll be fine ...

v.t.

29.06.2007.

nothing

gdje smo to dovraga otišli... ne znam gdje da posložim stvari... u srcu... u glavi...
pokušavam smiriti dojmove od nedavnog koncerta... pokušavam shvatiti ljude koji psuju po peppersima, koji nisu krivi što je koncert trajao koliko je trajao... organizacija je čudo... još uvijek smo balkan...
festival i koncert nije isto... mislim da neki ljudi nisu dobro shvatili xafsinški trik dobro poznatih lisaca...
žao mi je što nisu...
ipak drago mi je da sam bila dio nečega što sigurno zaslužujemo barem jednom mjesečno...
žao mi je samo što Ti nisi bio  tu, da zajedno pjevamo By the way...
žao mi je što se zbog gluposti prepiremo... al možda je to dobro jer to smo mi... nitko nije kao mi... uostalom...
žao mi je što žena iz zgrade prekoputa nema dvogled da može detaljno vidjeti što ja to radim...
mislim da postaje buljava od tolikog naprezanja...
buljenje je u ljudskoj prirodi valjda...  ipak mi je gore kad netko bulji i klima glavom, a bez da me sluša...
uostalom većina ljudi danas sluša nekih 5 sekundi...
jebeš njih... bitno je da me ti slušaš i onda kad me ne čuješ :)
v.t.

ps.
imam najbolji haustor u gradu... priznaj :)

18.06.2007.

amazing


nadam se da ćeš naći sigurnost u meni...
odzvanja mi cijeli dan ta jebena sigurnost...
nekad je možda bolje klimavo... zanimljivije je...
cijeli dan mi se vrti neka današnja slika tebe dok stojiš mokar ispred mene, naježen ko dijete...
mislila sam te ogrnuti peškirom, al mi bio crnjak pred toliko ljudi...
konfuzna sam...
sretna sam zbog skorašnjeg kratkog putovanja, al sam i nekako tužna zbog te jebene sigurnosti il bolje rečeno nesigurnosti...
znaš li da znam biti jaka i pružiti ti tu istu jakost?!
možda je ne pokazivam...
ne znam... opet konfuzija... moramo gledati naprijed...
svejedno cijeli dan mi se vrti george michael po glavi i njegova amazing...
lijepo mi je kad je pjevam :)
nekako tako i osjećam... tebe...

The day you walked in and changed my life
 I think it's amazing
The way that love can you set you free
So now I walk in the midday sun
I never thought that my saviour would come
I think it's amazing
I think it's amazing
I think you're amazing...

16.06.2007.

here I come


moj je korak brz i lak...
preletim 1734 koraka u sekundi...
navučem šunjalice i već sam na cesti...
onda drito na š. trg...
pa pretrčim bulevar i i spustim se u c.
onda skrenem desno i napravim nekih 87 koraka...
onda se kontam jel sad odmah lijevo il malo poslije pa se orijentiram prema videoteci i slastičarnoj i skrenem...
napravim još nekih 12 koraka pa skrenem desno...
proletim nečujno pored jedne kapije i skrenem još jednom lijevo...
pa opet lijevo na ulazna ti vrata... popnem se uz stepenice i s desne strane otvorim prva vrata...
poljubim te u čelo i zaspem pored tebe ko dijete nakon cijelodnevne igre...

12.06.2007.

mjesec i ti



sinoć mi netko drag pokloni nešto najljepše ikad... jedna obična fotografija koja vrijedi više nego sve što posjedujem, više nego išta na ovom svijetu...
ja kao i uvijek s dječijim žarom skoro se rasplakah od sreće kad vidjeh da se slika zove N.-in mjesec... inače obožavam mjesec..
ne znam ni jesam se zahvalila, niti šta sam rekla, pobjegla sam nekako stidljivo, iznenađeno, sretno, čudno...
evo i sada pokušavam složiti neku suvislu rečenicu u znak zahvale, al jednostavno ne ide... neke me stvari toliko zadive da me tjeraju da zašutim i da ih čuvam samo za sebe, ma koliko god bih željela progovoriti o njima...
kad te netko takvom jačinom dirne poželiš da nitko više nikad to ne uradi...
ne znam hoće li itko i moći... hoće li itko i znati...
al ti znaš... ti znaš za moj mjesec... nitko drugi i ne mora znati... dovoljno je da znaš ti...
hvala ti što postojiš jer bez tebe mi ni  mjesec ne bi imao smisao...

10.06.2007.

mea culpa... znam


bol je spektakularan osjećaj...
opet sam unaprijed potrošila sve pare koje nemam...
ti uvijek kažeš da nisam racionalna....
i ne trudim se biti...
prije nekih 160 sati bilo nam je lijepo... posebno, drugačije... kao nikad do sad...
prije nekih 15-ak sati slomili smo se pod jebenim sitnicama...
jebeno vrijeme... poželim ga vratiti i zaustaviti...
prozirni ljudi prolaze pored mene... prozirni ljudi su išli sa mnom u školu, na faks...
ponekad me strah prozirnih ljudi jer se znaju zaprljati i zakloniti nišan na kojem te držim...

21.05.2007.

čuvam noć od budnih


poželim ukrasti nešto onda kad imam para... sigurno je dobar osjećaj...
nekad mi se čini da putujem u vlaku, a u stvari stojim na jednom mjestu...
besciljno traženje je valjda nešto najgluplje....
previše se lomimo.. previše toga progutamo... možda previše pokušavamo osttati djeca... zar je to loše?!
nismo savršeni, al smo drugačiji...
poželim mješati san sa stvarnošću...
poželim te sakriti duboko u sebi i otići negdje daleko...
zar je loše što se trudimo živjeti ono što želimo?!
mrzim što me ekstremne situacije moraju podsjetiti da sam živa...
jebemti nesigurnost i proljetnu patetiku...
born to be confused....


Stariji postovi

oblikom sam kaplja, sadržinom more
<< 08/2007 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728293031


MOJI LINKOVI

Ako sam val
Ako sam val u ovom moru
Što se nikad ne umara
Zar sam živio zaludu
Kada i oblak oluju stvara?
Delija nisam, stid me, samac
I sjeta moje korake prati
Sve imaš zemljo i vrtove i gradove,
A ovu nježnost ko će ti još dati?

xxx
Odskoči mi iz mreže sanja
i toplinu ovog jutra ponesi
u plavilo beskraja.

Potom me nađi
u zalivu trećeg neba,
u dugi samoće,
u zriku dječjih očiju
i upregni u bijela kola tišine

citati
...ali ne osuđuj i ne proklinji, jer ne znaš zašto se nešto dešava i s kojom svrhom. I pamti ovo: ono što ti proklinješ proklet će tebe, a ono što osuđuješ, jednog ćeš dana postati.
xxx
Uzmi suzu i stavi je na lice čovjeka koji nikad nije plakao. - M. Gandi
xxx
Postoje ljudi koji vam izvade srce i postoje ljudi koji ga vrate na mjesto. Zbog onog tko nam ga izvadi ostatak zivota provedemo trgajuci drugima njihova srca. Jer moramo nekako ostati zivi. - Elizabeth David
xxxx
Moji ideali, koji su mi obasjavali put i uvijek me
iznova ispunjavali radosnom voljom za životom,
bijahu dobrota, ljepota i istina. - a. einstein
xxx
Sagradio sam tako predivne dvorce u oblacima, da se na zemlji zadovoljavam rusevinama
xxx
Smatram hrabrijim onog koji prevlada svoje želje, nego onoga koji pobijedi svoje neprijatelje; jer najteža bitka je nad sobom samim.
Aristotel
xxx
ako ne mogu ganuti bogove, zazvat cu pakao... vergilije
xxx
Dajte mi oslonac i pomjeriti ću Zemlju. arhimed


MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
17705

Powered by Blogger.ba